Potom je Marijan Pavelić, vjeroučitelj u Katoličkoj gimnaziji navijestio ulomak iz Lukina evanđelja u kojem Isus govori kako je prije gradnje određenog zdanja potrebno promislite imamo li ga čime završiti da nam se drugi ne bi smijali. Biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio kako netko u slučaju gradnje kuće traži najprije dobrog projektanta, zatim u skladu s arhitektonskim planom točno postavlja temelj i gradnju sve do krova. Ako je sve u skladu s arhitektovim projektom, gradnja je čvrsta i dobra. Ovu je misao biskup Antun zaključio provokativnim pitanjem: Što koristi dobar projekt, ako nemamo čime graditi? Ustvrdio je djeci i mladima da su svi oni projekt Božji, njegova zamisao, čija je izgradnja započela – kako nam iskustvo svjedoči – ali još nije dovršena. Podsjetio ih je da nitko od njih ni u jednom trenutku svoga života ne može za sebe reći da je bio dovoljno čovjek, te da je svatko od nas samome sebi zadan kao svojevrsni zadatak koji treba završiti.

Dodao je da su neki od njih tek u prvim razredima osnovne, a neki su u srednjoj školi, slažući na različite načine određene slojeve svoga postojanja i postupno ziđuzdanje svoga života. Zapitao ih je: Je li njihova gradnja u skladu s projektantovom zamisli, ili pokušavaju nešto izvoditi na svoju ruku, i hoće li u tom biti uspješni? Kazao je da na početku nove godine i drugog polugodišta školske godine valja provjeriti jesu li vjerni Božjem projektu o sebi te donijeti odluku o odvažnijem izgrađivanju svoga život u skladu s njime. Još ih je podsjetio kako nije svejedno s kojom građom nastoje sebe izgrađivati, dodavši kako nam iskustvo kaže da je ljubav ona koja daje čvrstinu našem postojanju. Ustvrdio je da uz našu ranjenu i nedovoljno moćnu ljubav postoji Božja moć kojoj je ime Duh Sveti, Duh ljubavi. Kad Isusova ljubav s križa gradi u nama, to je najveća životna čvrstina, kazao je biskup i pozvao nazočnu djecu i mlade neka ga zamole da im pomogne kako ne bi bili uzaludni ili loši graditelji, nego dobri i uspješni.

Potom je uslijedila molitva te škropljenje nazočnih učenika i djelatnika blagoslovljenom vodom, kao podsjetnik na njihov krsni preporod i pripadnost Isusu Kristu. Na kraju je biskup istaknuo da tko s njime gradi postaje pobjednik.