Doc. dr. sc. Andrea Šimić-Klarić govorila je o važnosti stimulacije motorike djeteta za njegov neurološki razvoj i istaknula kako se vježbanjem dolazi do povećanja broja veza među moždanim stanicama čime se poboljšava neurološki razvoj djeteta u dojenačkoj dobi, a kasnije dijete ima veću šansu biti uspješnije. Praktičan način kvalitetnog ophođenja s djetetom koji potiče psihomotorički razvoj pokazao je i pojasnio Ivan Matković, radni terapeut.

Psihologinja Ana Matković, ukazala je kako je prva godina života period intenzivnog razvoja djeteta jer se ono od gotovo bespomoćnog novorođenčeta razvija u dijete koje aktivno istražuje svijet oko sebe, a u tome mu najviše pomaže blizina roditelja koji pružaju ljubav, toplinu i zaštitu. Novije znanstvene spoznaje upućuju kako je postojanje duboke povezanosti s roditeljem preduvjet za sazrijevanje osobnosti, a kvaliteta privrženost između djeteta i roditelja čini temelj na kojem dijete gradi ne samo odnos prema sebi, već i prema drugima koji ga okružuju. Stoga je važno da roditelji prepoznaju i prihvaćaju jedinstvenost dječjeg temperamenta i njegove potrebe udovoljavajući emocionalnom, duhovnom i fizičkim potrebama osjećajno i konzistentno.

Krunoslav Siroglavić naglasio je kako je glavna razlika između duhovne sfere i ostalih razina to da se od trenutka začeća čovjekovi tijelo i psiha razvijaju, a da je duh od začeća kompletan u čovjeku i da je upravo zato dijete, već u tom periodu, sposobno registrirati sve što nije pravda, nježnost i ljubav. Izostanak ljubavi u temeljnom odnosu unosi u dijete početni osjećaj krivnje i stvara duboko uvjerenje da „ne biti ljubljen ili voljen“ znači „ne biti dostojan ljubavi“. O odnosu između majke (oca) i djeteta ovisi i njegova otvorenost za Boga jer majčina duhovnost postaje i djetetova, usađuje se u samu njegovu srž. Stoga je uloga majke važna ne samo za fizički i emocionalni razvoj nego nadasve za duhovni.