Ove je godine obilježavanje Dana grada započelo u subotu 8. ožujka mimohodom povijesnih postrojbi te kratkim kulturnim programom koji se odvijao ispred požeške katedrale, a na kojemu je učenik petog razreda Katoličke osnovne škole u Požegi Bruno Pavičić, pod mentorstvom profesorice Romane Thür, pročitao svoj literarni sastavak prigodnog naziva "Priča o Grgurevu".

Foto: A. Grlić

PRIČA O GRGUREVU

         Jednog popodneva dok sam pisao zadaću, začuo se tresak: ''Tuuuuuf!''. Pitao sam tatu što se događa, a on mi je odgovorio: ''Sine, danas je vrlo važan dan. Danas je Dan grada. Sjećamo se slavne pobjede nad Turcima. Zato pucaju topovi.''

         Ostavio sam zadaću i pokušao zamisliti priču o hrabrim Požežanima koji su svojom hrabrošću i mudrošću istjerali Turke iz naše Zlatne doline. A bilo je to ovako: Stiglo je još jedno proljeće u staru Požegu. Muževi, djedovi i očevi bavili su se svojim svakodnevnim poslovima, djeca su se igrala, a majke u kuhinjama, na polju ili na bunaru. Odjednom se začuo topot konjskih kopita i digla se silna prašina. Djeca su se uplašila i počela bježati kućama. S požeških zvonika začula su se zvona.  Svi su ušli u kuće i zaključali vrata. Djeca su virila kroz prozore vidjela strašne vojnike na konjima. Vidjela su noževe, sablje i koplja te nepoznate zastave. Vojnici su provaljivali u kuće i otimali mušku djecu. Začula se vika i plač. Mnogo je ljudi ubijeno. Požežani nisu mogli ništa napraviti. Među svim tim hrabrim i uplašenim ljudima bio je i jedan običan fratar. Zvao se Luka Ibrišimović. Bio je to dobar fratar koji je volio djecu i prema svima bio jako ljubazan. Jednoga dana otišao je u crkvu i pomolio se Bogu da mu udijeli snage i hrabrosti da povede Požežane i suprostavi se Turcima. Tako je i bilo. Okupio je ljude i organizirao ih. Opremili su se puškama i topovima. Žene su iz kuća uzele sve čime su mogle zvoniti i zvečati.  Na blagdan sv. Grgura, 12. ožujka 1688., krenuli su na Požešku goru. Muškarci su zapucali, a žene počele udarati loncima i poklopcima. Turci koji su bili u blizini začuli su jezivu buku. Vojnici su se uplašili misleći da je Požežanima stigla pomoć u ljudstvu. Pobjegli su s obronaka Požeške gore prema Bosni i tako napustili našu lijepu i zlatnu dolinu.

         A Požežani su, na čast fra Luki i hrabrim sugrađanima, blagdan sv. Grgura izabrali za svoj Dan grada.

                                               Bruno Pavičić, V. razred

                                               Katolička osnovna škola u Požegi

                                               Voditelj: Romana Thur