Pozdravljajući nazočne, biskup je rekao kako su učenici od svojih učitelja i roditelja već čuli što je potrebno učiniti na početku nove školske godine, ali da želimo još zazvati snagu Duha Svetoga da im srce obdari sposobnošću razumjeti, radovati se, voljeti, biti marljivi i strpljivi.

U homiliji, na tragu naviještenog evanđeoskog ulomka, u kojem Isus u kući Šimuna Petra ozdravlja njegovu bolesnu punicu, biskup je protumačio djeci kako nam u stanju tjelesne bolesti može pomoći liječnik primjerenim lijekom, ali da nema onoga tko bi nas mogao osloboditi od tjelesne smrti. No, nastavio je, svatko od nas je više od tjelesnosti, više od odjela koje je obukao, više od onoga što je pojeo, više od znanja koje je usvojio. Ono što je više od našega tijela, to je naša neponovljiva i jedinstvena osoba, duhovna sastavnica našega bića. Biskup je istaknuo kako je važno cjelovito misliti o sebi, ne samo tjelesno, nego i duhovno, te djelovati tako da ne umremo u srcu.

Nadovezujući se na naviješteno prvo čitanje u kojem sv. Pavao tumači Korinćanima kako čovjek može biti tjelesan i duhovan, biskup je ustvrdio da je tjelesan  onaj čovjek koji se prepustio sebičnosti, zloći, lijenosti, pokvarenosti, mržnji. Postoji mogućnost da budemo više od tjelesnoga, da živimo vrijednosti duha. Spomenuo je kako sv. Pavao tumači da je Isus Krist moćan kao nitko drugi jer je pobijedio Zloga i smrt, te može snagom svoga Duha  ući u dubinu našega bića i iznutra nas liječiti od ranjenosti zlom, osposobiti za ljubav, praštanje, milosrđe, dobrotu, plemenitost. Zaključio je kako je ozdravljenje Petrove punice od groznice znak da nas je on moćan izliječiti na razini duha, te da o tom svjedoči evanđeoski izvještaj o Isusovu istjerivanju zloduha iz ljudi.

Učenike koji su krenuli u prvi razred biskup je upitao, jesu li izmjerili koliko su  visoki u centimetrima te da to isto učine na kraju osnovnoškolskog obrazovanja, kako bi utvrdili koliko su tjelesno narasli kroz to vrijeme. No, upozorio ih je na riječi sv. Pavla o sijanju Božje riječi u našem srcu, i na tvrdnju da smo njiva i građevina Božja, te da možemo Božjom pomoći izrasti u velike ljude. Zapamtite, naglasio je biskup učenicima, centimetrima ste visoki, a po onome što se događa u vašem srcu, možete biti veliki ljudi.

Podsjetio je kako danas slavimo spomendan sv. Majke Terezije, žene koja je bila velika, ne po svojoj tjelesnosti, niti po velikoj školi, bogatstvu, ili nekoj drugoj izvanjskoj moći, nego po onome što je snagom Božjom izraslo u njezinom srcu. Otvarajući svakodnevno svoje srce Bogu u molitvi, bila je zahvaćena snagom njegova Duha, postala moćna ljubiti, služila bolesnicima, umirućima, siromašnima, postala velika. Biskup je poželio učenicima, da dok nastoje rasti u znanju ove školske godine, njihovi učitelji, vjeroučitelji i roditelji posiju u njihova srca i blizinu Božju. Pozvao ih je na svakodnevnu molitvu, otvaranje srca Bogu, da po njemu ono što je u njima posijano, može rasti, te postanu – ne samo ljudi velikog znanja – nego ponajprije osobe velike duhom koje pomažu drugima, da i oni u toj Božjoj snazi budu veliki.

Na svršetku misnog slavlja biskup je ohrabrio učenike rekavši da im se ništa ne može dogoditi dok su Božji. Pozvao ih je da prolazeći kroz različite životne situacije, trajno Bogu svjedoče koliko su njegovi i koliko žele od njegove snage živjeti.